Srpska trgovina se sve više preusmerava ka susednim tržištima

Trgovinski pejzaž Srbije se sve više i sve primetnije menja u korist najbližih suseda i regionalnih partnera, dok uloga udaljenijih tržišta ostaje sekundarna.
Iza ukupnih cifara trgovine sa EU krije se geografski fokus koji je sve koncentrovaniji: značajan deo spoljnotrgovinskih tokova Srbije usmeren je ka Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Hrvatskoj i zemljama CEFTA, dok se sama logika trgovine sve više zasniva na kratkim lancima snabdevanja u Jugoistočnoj Evropi.
Zvanična statistika potvrđuje ovaj trend. Prema podacima Statističkog zavoda Srbije, ukupna spoljnotrgovinska razmena zemlje u 2025. godini iznosila je 74,9 milijardi evra, sa izvozom od 33,1 milijardu evra, uvozom od 41,9 milijardi evra i deficitom od 8,79 milijardi evra.
U međuvremenu, zemlje EU činile su 58,3% ukupne spoljne trgovine Srbije, dok je CEFTA ostala drugo najznačajnije tržište, omogućivši Beogradu trgovinski suficit od 2,96 milijardi evra.
Trgovina sa susednim tržištima najjasnije ilustruje ovu novu regionalnu dinamiku.
Pregled Statističkog zavoda "Trends" pokazuje da je 2025. godine Srbija zabeležila svoj najveći suficit u trgovini sa Crnom Gorom – oko 1,31 milijardu evra. Glavne stavke srpskog izvoza u Crnu Goru bile su prehrambeni proizvodi, motorna vozila i prikolice, kao i osnovni farmaceutski proizvodi. Najveći trgovinski partneri Srbije u 2025. godini takođe su bili Nemačka, Italija, Bosna i Hercegovina, Kina i Mađarska, pri čemu se Mađarska i Rumunija izdvajaju među susednim zemljama kao ključni centri za proizvodnu i tranzitnu saradnju.
Za srpskog ekonomistu, glavni zaključak je da Srbija sve više funkcioniše kao platforma za blisko preseljenje (nearšoring) evropskih proizvodnih lanca, umesto kao izvoznik na udaljena tržišta. Ovaj model nudi prednosti u pogledu logistike, rokova isporuke i troškova, posebno za automobilske komponente, poljoprivredne proizvode, metale i međuproizvode. Međutim, postoji i nedostatak: zavisnost od susednih ekonomija povećava osetljivost na regionalne cikluse i ograničava diverzifikaciju izvoza. Sporazumi sa Kinom, Turskom i drugim partnerima postepeno šire mapu spoljne trgovine Srbije, ali još nisu promenili njenu suštinsku regionalnu orijentaciju.


