Srbija planira ulaganje od 14,4 milijarde evra u energetski sektor do 2035. godine

Srbija priprema program velikih ulaganja u energetski sektor za period od 2028. do 2035. godine. Prema rečima Radoša Popadića, pomoćnika ministra rudarstva i energetike, ukupna planirana investicija iznosiće oko 14,4 milijarde evra.
Najveći deo investicije – oko 6,5 milijardi evra – biće usmeren na izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju električne energije.
Planirano je da se dodatnih 2,4 milijarde evra uloži u prenosne i distributivne mreže, a oko 1,2 milijarde evra u gasne interkonektore, glavne i regionalne gasovode, kao i naftovode.
Među neposrednim prioritetima su pokretanje izgradnje pumpne elektrane Bistrica, gasne elektrane u blizini Niša, gasne veze sa Severnom Makedonijom i Rumunijom, završetak proširenja skladišta u Banatskom Dvoru i završetak Transbalkanskog koridora. Pokretanje programa nuklearne energije posebno je istaknuto kao jedna od opcija za dugoročnu energetsku bezbednost zemlje.
Srbija efikasno prelazi na novi model energetske politike, u kojem glavni prioritet nisu samo cene energije, već i održivost čitavog sistema. Rastući geopolitički rizici, volatilnost cena i pritisak evropske klimatske agende čine energiju jednim od ključnih oblasti nacionalne bezbednosti.
Ulaganje u mrežu je posebno važno: bez modernizacije prenosa i distribucije, nemoguće je u potpunosti integrisati nove elektrane, obnovljive izvore energije i sisteme za skladištenje energije. Gasni interkonektori, pak, treba da smanje zavisnost od jedine rute za snabdevanje i povećaju fleksibilnost srpskog tržišta.
Za preduzeća je glavni zaključak jasan: kompanije koje ostaju pasivni potrošači energije postajaće sve zavisnije od naglog skoka cena i rizika od prekida u snabdevanju. Proizvodnja unutar preduzeća, obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost, skladištenje i upravljanje potražnjom dolaze u prvi plan.
Tako, energetska strategija Srbije do 2035. godine nije samo infrastrukturni plan, već pokušaj da se zemlja integriše u novu regionalnu energetsku arhitekturu, u kojoj održivost, diverzifikacija i tehnološka modernizacija postaju ključni uslovi za konkurentnost.


